Naslov izvornika: My sister, the serial killer
ZNANJE
S engleskoga prevela: Maja Klarić
Na samom početku ove recenzije htjela bi se zahvaliti mojoj dragoj Luciji Vujnović što mi je bez razmišljanja pristala udijeliti ovu predivnu ilustraciju. Čim sam ju ugledala u njoj sam vidjela Ayoolu. Hvala Lucy, od srca!
Na Lucijinim profilima (INSTAGRAM: @pagesoflucy, FACEBOOK: Pages of Lucy) možete naći još puno divnih ilustracija, fotki knjiga, mora, i još puno zabavnog i informativnog sadržaja.
Istina, ovo je stvarno mala, crnohumorna bombica od knjige u kojoj sam istinski uživala. Kratka poglavlja koja te vuku da okrećeš stranice što je brže moguće i ta uistinu čudna i šarmantna priča zbog koje ne možeš prestati čitati su razlog zašto me Braithwaite oduševila ovom knjigom.
Već iz samog sinopsisa doznajemo kakvu ulogu ima Korede, a kakvu Ayoola.
Korede je starija sestra, sasvim obična djevojka koja radi kao medicinska sestra, predana svom poslu u nadi da će dobiti promaknuće u glavnu sestru. Nikada se nije voljela isticati, a šminka joj je totalna nepoznanica. Ali ima još nešto, Korede je Ayoolin ''čistač''.
Ayoola, prekrasna i atraktivna cura, miljenica obitelji ima jednu pomalo čudnu naviku. Ona ubija svoje dečke, a kad to obavi zove stariju sestru u pomoć. Da, dobro ste shvatili. Korede čisti mjesto zločina, uklanja sve potencijalno opasne tragove koji bi mogli Ayoolu povezati s ubojstvima. I evo je opet, treći put!
Nakon zadnjeg ubojstva Ayoola se ponaša previše slobodno i opušteno. Sav teret i briga pada na Korede koja pokušava sestru držati pod kontrolom. Raskalašeno ponašanje na društvenim mrežama nije nikako dobro kada ti je dečko proglašen ''nestalim''.
Iako radi posao koji voli i kojem je predana, Korede ipak u životu fali malo ljubavi. Dugo je zaljubljena u liječnika s kojim radi, i tako čekajući da ju on primijeti i da shvati da je ona žena za njega, u priču se upliće Ayoola.
Korede šutke gleda kako ga Ayoola vrti oko malog prsta i kako ga iskorištava, dok je on zaljubljen u nju preko ušiju. S jedne strane muškarac kojeg voli, kojeg možda čeka ista sudbina koja je zadesila muškarce prije njega, a s druge strane njena mlađa sestra, djevojka uz koju mora biti bez obzira na to kakva je. Jer, ipak joj je sestra. Ali tko je vrijedan spašavanja?
Utjehu pronalazi u pacijentu koji leži u komi. Svakodnevno ga obilazi i povjerava mu se. On je jedina osoba kojoj može reći što ju tišti, i jedina osoba koja zna za opasne navike njene sestre, kao i to da je i ona sama umiješana u te zločine. On ionako nikome ništa ne može reći.
Ovaj roman je takvo osvježenje!
To je rečenica koja iz mene izlazi svaki put kad netko spomene ovu knjigu. Oyinkan Braithwaite je dala ubojstvima skroz simpatičnu i humorističnu notu. Ubojstvo i simpatično u istoj rečenici možda zvuči malo čudno i uvrnuto, ali meni, obožavateljici mračnih i krvavih trilera je ovo bilo savršeno štivo za odmor od brutalnosti za kojom inače posežem.
Ozbiljne obiteljske situacije, popraćene crnim humorom i sarkazmom koji su dozirani u savršenom omjeru, bez previše kompliciranja i detalja. Knjiga koja se lako čita, knjiga uz koju se možete opustiti i uživati. Zato bi rekla da je idealna za plažu, u hladu, s koktelom u ruci i bez ikakvih napetosti :) Jer zašto se ne bi barem u mislima teleportirali u vruću i sparnu Nigeriju i bili uz bok glavnoj junakinji Korede, i hirovitoj Ayooli...
Iskrene preporuke za ovaj roman!
Hvala na čitanju!
05.06.2020.