Naklada Fragment
Ne traži me da stanem, samo ne da stanem, ako stanem, raspast ću se u tisuću komada ovdje u ovoj praznoj prostoriji sa sivim zidovima.
Ovo nije još jedna klasična ljubavna priča. Ova knjiga nas uči o mnogočemu. O strpljivosti, mentalnom zdravlju, hrabrosti i borbi. Preporučila bih ju svakome; muškarcima i ženama, mladima i odraslim osobama. Onima koji traže utjehu i razgovor, ali i onima koji to na svu sreću ne trebaju.
Iako nisam čitala Janinu Belu Lang, ova knjiga me zainteresirala na prvu. Zanimljiv naslov i predivna naslovnica koja mami na čitanje. Baš sam sretna što sam imala priliku pročitati i uživati u ovom divnom djelu. Ovo mi je bio prvi susret s Janinim pisanjem, ali sigurno ne i zadnji.
Naša glavna junakinja Anna prolazi kroz jako teško razdoblje. Suvlasnica je turističke agencije do koje joj baš i nije stalo i gdje se osjeća kao višak, uz to joj je i majka teško bolesna pa mora brinuti o njoj Kako bi malo odmorila misli i uzela predah od sveg tereta koji nosi na svojim leđima Anna odluči otići na kratko putovanje u Dublin. Zadnje večeri, kad je došlo vrijeme za povratak u stvarnost u jednom od Dublinskih pubova upoznaje Nialla, muzičara koji je prije sedam godina izgubio sina. Dvije sudbine se spoje, dvoje oštećenih pronalaze utjehu jedno u drugome. Naime, ta utjeha ne potraje dugo jer se Anna mora vratiti u rodni grad Rivero nastaviti brinuti za majku i raditi posao u kojem ne osjeća zadovoljstvo.
Putevi im se razdvoje, prođe godina ali Anna nikako ne može izbaciti Nialla iz glave. Nakon što joj majka umre osjeća se psihički loše pa krene na terapiju gdje shvaća da se sama sebi mora staviti na prvo mjesto i da je vrijeme da krene polako njegovati sebe i svoje mentalno zdravlje. Anna se vraća u Dublin potražiti Nialla, ali to ne prolazi tako lako kako je ona zamišljala...
Nemoguće je vratiti vrijeme. Odnijelo je ono što smo mu uzeli, ali i ono što je ono uzelo nama. Ne ostavlja mrvice putem kako bismo se vratili i nastavili tamo gdje smo stali. Ne ostavlja ništa. Samo pogled unatrag i pitanje jesmo li mogli drugačije?
Fokus na gubitak drage nam osobe i mentalno zdravlje he ono što me najviše zainteresiralo u ovoj knjizi. Naravno, i ljubavna priča je bila prekrasna. Jedva sam čekala otkriti što će biti s Annom i Niallom. Zanimalo me na koji način će prebroditi teške trenutke i zaliječiti si rane. Sviđa mi se što su teške teme pisane s takvom lakoćom, iskreno i bez uljepšavanja jer i u stvarnom životu u takvim situacijama nema uljepšavanja. Kad izgubimo dragu nam osobu teško je naći riječi kojima bismo opisali kako se osjećamo, a ovdje je u središtu priče baš to. Razgovor o onome kako se osjećamo i o stvarima koje nas tište. Uvijek, ali baš uvijek postoji osoba koja nas je voljna saslušati bez osuđivanja i puno potpitanja.
Živimo u dobu kada je mentalno zdravlje mladih dosta ugroženo. Internet i društvene mreže rade svoje, a tražiti pomoć je postalo sramotno. Nikad se nemojte sramiti njegovati sebe i svoje psihičko zdravlje. Jer to ste vi i liječenjem postajete zdrava verzija sebe!
Nemojte odlaziti da biste nadoknađivali izgubljeno, otiđite da biste pronašli novo.
Sretan kraj ovdje je ono što mi je trebalo. Veza između glavnih likova je toliko jaka da su i nakon godinu dana nakon prvog susreta razmišljali jedno o drugom. Prvi ih je put spojila sudbina, drugi put jer su oni to tako htjeli, Našli su spas jedno u drugome, vjeru da budućnost nosi i lijepe dane iako je teret prošlosti još uvijek tu. Ta bol nije prošla, ni nikada neće, ali jedino je zajedno mogu ublažiti.
Ti si moja glazba. Bio si to od prve večeri kada sam te čula.
Hvala na čitanju!
22.2.2024.