Naslov izvornika: The first day of spring
Znanje, Zagreb 2022.
Prevela s engleskoga: Maja Opačić
Danas sam ubila dječačića.
Chrissie živi s mamom koja ju nikad nije željela, a ni voljela. Uvijek je gladna i njena majka ju nikad nije htjela u svojoj blizini. Otac ju povremeno dolazi vidjeti, a kad dođe daje joj pusta obećanja da će ju jednog dana odvesti daleko i da će živjeti sretan i miran život. Mama joj je jednom rekla da je tata umro, ali on se opet ponovno vratio i tako je ona zaključila da se mrtvi vraćaju u život kad to požele.
Htjela sam joj reći da me glad oblikovala, stvorila ovakvu kakva jesam, jer glad je bila golema, a ja majušna, i uvijek je bila ondje, mučna, nesmiljena konstanta.
Uvijek je prljava i neuredna i to je znatno utjecalo na njen društveni život. Zapravo, ima jednu prijateljicu koja je uvijek uz nju. Linda je prava prijateljica, ali i za nju Chrissie ima ružne riječi. Lindina mama nikako ne želi Chrissie uz svoju kćer jer jako loše utječe na nju, a i nakon svakog Chrissienog posjeta njihovoj kući stvari nestaju. Odjeća, novac i hrana.. Chrissie zna da njen život nije fer. Nije fer kako ostala djeca imaju mame koje ih vole, ne gladuju i imaju brdo igračaka dok ona ima samo jednu malu špekulu koju joj je tata poklonio i koju čuva kao oči u glavi. Toliko je gladna da ju boli želudac, a kad ju boli postane jako ljuta i bezobrazna. Krade, govori ružne riječi i udara svakog tko joj se nađe na putu.
Imala je samo osam godina kad je ubila dvogodišnjeg dječaka zato što ga je njegova mama jako voljela, a to nije bilo pošteno. A i nije to toliko bitno jer se može vratiti iz mrtvih, kao njen tata. Ali Steven se nikad nije vratio.
Ljudi koji su o smrti govorili kao o nečem vječnom bili su lažljivci ili samo glupi, jer ja sam znala za dvoje ljudi koji su se bez ikakve sumnje - bez ikakve sumnje - vratili iz mrtvih. Jedan je bio moj tata, a drugi Isus.
Dvadeset godina kasnije Chrissie, sada Julia rehabilitirana je i vraća se sa svojom kćeri u grad gdje je odrasla.
Radnja se odvija u dva vremenska razdoblja i čitamo knjigu iz dvije perspektive. S glavnim likom, Chrissie se nikako nisam mogla zbližiti i iako sam znala u kakvim uvjetima živi jednostavno se nisam mogla pomiriti s time da netko može biti toliko bezobrazan i prgav. U toliko navrata sam poželjela da ju netko išamara i da se nauči ponašanju. Uz to, ne razumijem kako neki odrasli koji su primijetili to njeno ponašanje nisu reagirali nego su okretali glavu i zgražali se. Znam da je ovo samo fikcija, ali mislim da bi bilo super za priču da se i socijalna služba tu malo umiješala. Dok s Chrissie nisam kliknula, s Juliom sam itekako kliknula. Sav trud da bude najbolja majka svojoj curici se isplatio. Naučila je iz svojih pogrešaka i kikseva svoje majke kako biti što bolja mama. Uz sav taj strah da će joj oduzeti dijete ona je iz svake situacije izlazila smirena i jaka.
Ova priča je mračna i na trenutke jako mučna. Ovo je knjiga koju ćete dugo pamtiti, a i sjetit ćete je se svaki put kad prođete pokraj neke plave kuće..
Od mene imate iskrene preporuke, a kako je krenulo ovo će biti jedna odlična čitalačka godina :)
Hvala na čitanju!
19.1.2023.